Šta je dobro, a šta loše obrađen portret?

U svojoj dugogodišnjoj karijeri fotografa, susreo sam se s različitim tehnikama i stilovima retuširanja, te sam naučio vrednost umerenosti u obradi portreta.

Balans između realnosti i idealizacije: Dobra retuširana fotografija postiže balans između stvarnog i željenog. Retuširanje koje previše naginje ka idealizaciji može dovesti do nerealnih i neprirodnih rezultata, dok minimalna obrada često ne uspeva da istakne najbolje aspekte.

Pažnja na detalje: Profesionalno retuširanje zahteva vreme i strpljenje. To čini ovu vrstu obrade retkom (i skupom!). Ovo ne znači preterivanje, već fino usklađivanje elemenata kako bi krajnji rezultat bio prirodan i harmoničan.

Primeri

1) Loša praksa: Preterano intenzivne oči

Prirodno, svetlost obično dolazi odozgo (jer je Sunce naše glavno referentno svetlo). Oči su postavljene u očnu duplju i gornji deo je uvek manje izložen svetlosti nego donji.

Dobra praksa: U prirodi, gornji deo očne duplje je tamniji nego donji

✔️ U prirodi oči imaju veliki pad svetlosti od gore ka dole.
Takođe trepavice dodatno blokiraju svetlost u gornjim delovima.

2) Losa praksa: Prekomerno izoštrena tekstura kože

Sa napretkom tehnologije, moderni objektivi su oštriji nego pre. To je super, ali nekada to nije dovoljno, te fotografiju dodatno digitalno izoštre. Tada koža postaje čudna, prirodna tekstura kože postaje prenaglašena i neprirodna.


3) Losa praksa: donji očni kapak nedostaje

Kod obrade poslovnih portreta, često se srećem s zahtevima za uklanjanje podočnjaka do te mere da fotografija gubi svoju realnost. Važno je zapamtiti da donji kapak ima svoju prirodnu poziciju i teksturu, što doprinosi autentičnosti i prirodnosti izraza lica. Donji kapak imaju i bebe! Pogledajte fotografije drugih beba i uverite se sami.

Primer kako čak i bebe imaju donji očni kapak.

Dobra praksa: Primer odlično retuširane fotografije

  1. Boja kože je prirodna.
  2. Oči nisu „nuklearne“, iako je očigledno da su retuširane, pošto su beonjače potpuno bele i bez vidljivih kapilara.
  3. Koža ima prirodnu teksturu. Ne izgleda nerealno glatko, niti je previše izoštrena.
  4. Efektivna upotreba svetla i senki u retuširanju može značajno poboljšati kvalitet portreta. Pravilno osvetljenje može istaći crte lica, dok dobro postavljene senke dodaju dubinu i dimenziju fotografiji.
  5. Koža je matirana. Možemo videti highlighte (svetli delovi) koji lepo, matirano sjaje.
  6. Donji kapak je sačuvan, nije obrisan.

Za one koji teže ovakvom tipu retuširanja, pozivam vas da razmotrite moje usluge dostupne na glavnoj stranici.

Čak i među imućnima primećuje se tendencija ka preteranom ulepšavanju, što se može uočiti u ovim primerima. Razumem da svako želi da izgleda najlepše. Moja osnovna namera je da usmerim pažnju na značaj realističnog i prirodnog pristupa u obradi fotografija.